Područja

Stablo ginka

Soliterno stablo ginko (ginkgo biloba) iz daruvarskog parka spada u razred Ginkgoales, a u porodicu Ginkgoaceae. Porijeklom je iz Kine, Japana i Koreje, a u Europu je prenesen 1840. godine. Ginko iz Daruvara predstavlja najljepši i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj. Opseg mu je 6,5 m na 70 cm visine. Iz tog razloga zaštićen je kao spomenik prirode (rijetki primjerci drveća). Zaštita je proglašena 04.10.1967. godine.

Naziv ginkgo potječe od kineskog 銀杏 (gin-kio), što u prijevodu znači srebrni plod (marelica). U Kini se od davnina ginkgov list poistovjećuje i sa stopalima patke, budući da su vrlo sličnog oblika. Tako je i naziv za ginkgo koji se i danas često koristi u Kini Icho Ba zapravo izveden od izraza za pačja stopala. Za drvo ginkga postoje u Europi razni nazivi i sinonimi. Neki u prijevodu znače: slonovo drvo, stablo života, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk. U hrvatskom jeziku Ginkgo biloba naziva se dvorežnjasti, dvokrpasti ili dvolapi ginkgo (ginko), radi dvodjelnog izgleda lista. U Hrvatskoj ginko se još naziva i japanska lijeska.

Nevjerojatno je, ali istinito, da se evolucijski razvoj ginka može pratiti, iako ponekad i bez koncenzusa znanstvenika, prvenstveno zbog nedostataka dokaza, gotovo nevjerojatnih oko 300 milijuna godina. Dakle gotovo 10% od ukupne starosti našeg planeta koja se procjenjuje na nešto više od 4 milijarde godina. To ne možemo kazati niti za jednu drugu danas živuću biljnu vrstu

Za lijek se koristi list, sadržaj koštice, mesnati omotač koštice zatim korijen, kora. Od lista se radi ginkov ekstrakt (Gbe) koji se koristi u farmaceutskoj industriji. Jezgra koštice bogata je ugljikohidratima i jestiva poput badema ili lješnjaka. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a ima okus sličan bademu. U Japanu, Kini i Koreji se pržene sjemenke smatraju specijalitetom. Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 9 metara. Naime, do oko stotinjak godina starosti stablo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik. U Kini postoji više primjeraka ginka starijih i od 3000 godina. Standardna vrsta ginka je u ranoj mladosti čunjaste forme, a kasnije je više raširena. Sve do tridesetak godina starosti kora stabla je srednje tamno siva i dosta vremena glatka, dok nakon toga i u dubokoj starosti je ispucala i tamno smeđa. Stariji vrhovi grana vise. Lišće koje je kožnjasto nalazi se na kraćim izbojcima i to po 3-7 u čuperku, a na dugim izbojcima je poredano spiralno.

Lišće je kod osnovne forme dugo od 7 do 12 cm, a široko 6-10 cm, a kod starijih biljaka je i veće. Lepezaste je forme, najčešće od dva režnja, ali ponekad ima i više. Rub je urezan i valovit s nizom paralelno razgranatim žilama. Peteljka je 7-10 cm duga. Oblik plojke lista dosta varira. Osnovna vrsta u proljeće ima svijetlo-zelene, a ljeti tamnozelene listove, dok u jesen dobiva zlatno-žutu ili otvoreno-žutu boju. Ginko je vrlo otporan na niske temperature, pa može podnijeti i do -25°-30° C. Otporan je i na visoke temperature. Ne voli sjenu već isključivo sunce (osim u ranoj mladosti). U prirodnim uvjetima ginko počinje listati krajem ožujka, dok se «prisilnim» putem, u uvjetima sa sobnom temperaturom, pupovi otvaraju i listaju mnogo ranije. Biljke nisu značajno podložne raznim bolestima i ne napadaju ga insekti. Tijekom milijuna godina razvio je snažan imunitet. Drvo je svjetle boje, dosta mekano, pa je pogodno za ručnu obradu. Sjeme dvorežnjastog ginka ima 2 hipogeična kotiledona (ili tzv. supkâ) koji nakon klijanja biljke ostaju u zemlji.

Prema kliničkim studijama primjena ginko-ekstrakta je indicirana kao pomoć kod problema slabe cirkulacije, impotencije, srčanih tegoba, problema s očima, tinitusa, kronične cerebralne insuficijencije, zaboravljivosti, depresije, demencije i stanja povezanih sa senilnošću. Stvarna klinička primjena ginka danas se prvenstveno odnosi na uporabu kod cerebralne i periferne smetnje u cirkulaciji. Terapeutski učinci ginka pripisuju se sinergističkom djelovanju svih njegovih sastavnica. Međutim, pojedini mehanizmi djelovanja ipak se vežu uz određene skupine spojeva.

Tako se najčešće ginkoflavonoglikozidi spominju kao supstancije koje utječu na izmjenu tvari u stijenkama krvnih žila i njihovu čvrstoću. Oni također pokazuju i jaku antioksidativnu aktivnost. Zahvaljujući njima, ginko ima veliki kapacitet vezivanja slobodnih radikala, a zbog vezivanja i dezaktiviranja kisikovih radikala bogatih energijom, utječe na povećanje tolerancije tkiva prema pomanjkanju kisika. Pri tome se smatra da postoje i određene razlike u djelovanju pojedinih flavonskih derivata. Tako kvercetin ima izraženi učinak na smanjenje LDL kolesterola, a pokazuje i vazodilatirajuće djelovanje te antivirusnu aktivnost. Dokazano mu je i svojstvo antihistaminika. Kemferol utječe na prevenciju arterioskleroze zbog svojstva inhibiranja lipoproteina niske gustoće (LDL).

Smatra se također da inhibira i agregaciju trombocita u krvi te razvoj malignih stanica. Ginkolidi se navode kao supstancije koje inhibiraju faktor aktivacije trombocita (PAF) koji izaziva agregaciju trombocita, nastajanje edema, kontrakciju glatkih mišića, hipertenziju, bronhokonstrikciju, povećani mikrovaskularni permeabilitet, povećanu razinu hematokrita i sekreciju lizosomalnih enzima. Oni specifično inhibiraju sve do sada poznate fiziološke i patofiziološke učinke PAF-a. Pri tome se posebna aktivnost pripisuje ginkolidu B (GB) za kojeg se ujedno pretpostavlja da je inhibitor PAF-om izazvane trombocitopenije i bronhokonstrikcije. Bilobalidi su najslabije istražena skupina spojeva u ekstraktu ginka. Istraživanja provedena na pokusnim životinjama za sada upućuju na njihov doprinos u sprječavanju nastanka edema mozga u zaštiti od neurotoksičnih oštećenja mijelina izazvanih neurotoksičnim tvarima ili traumama.