Područja

Regionalni park Moslavačka gora

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 132. sjednici održanoj 02.06.2011. godine donijela Uredbu o proglašenju Regionalnog parka „Moslavačka gora“. Proglašava se zaštićenim područjem prirodni i dijelom kultivirani prostor masiva Moslavačke gore jugozapadnog dijela područja Bjelovarsko-bilogorske i sjeveroistočnog dijela područja Sisačko-moslavačke županije, ukupne površine 15111,32 ha od regionalnog značaja za očuvanje krajobrazne, geološke i biološke raznolikosti te bogate kulturno-povijesne i tradicijske baštine.

Regionalni park „Moslavačka gora“ prostire se područjem dviju županija u približno jednakom omjeru, odnosno 45,74 % ili 6911,38 ha otpada na područje Bjelovarsko-bilogorske, a 54,26 % ili 8199,94 ha na područje Sisačko-moslavačke županije.

Moslavačka gora je prepoznatljiva krajobrazna cjelina šireg područja Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke županije velike krajobrazne, geološke i biološke raznolikosti te bogate kulturno-povijesne i tradicijske baštine s vizijom uključenja u Asocijaciju europskih geoparkova (EGN) i Svjetsku UNESCO-vu mrežu geoprakova kao II. hrvatski geopark.

Geološka baština, odnosno geološka i geomorfološka raznolikost (različite vrste stijena/minerala, fosila, geoloških i geomorfoloških struktura, tekstura, pojava i oblika) koja se otkriva i eksploatacijom mineralnih sirovina je jedna od bitnih vrijednosti zbog kojih je Moslavačka gora proglašena regionalnim parkom temeljem Zakona o zaštiti prirode te po uzoru na Park prirode „Papuk“/I. hrvatski geopark kandidirati/uključiti u Asocijaciju europskih geoparkova (EGN) i Svjetsku UNESCO-vu mrežu geoprakova.

Zaštita u kategoriji „regionalni park“ omogućit će očuvanje navedenih vrijednosti Moslavačke gore i otvoriti novu perspektivu održivog razvoja kroz dopuštanje odgovarajućih gospodarskih aktivnosti i svih vidova rekreacije i turizma.

Prostorna granica područja predloženog za proglašenje Regionalnim parkom „Moslavačka gora“ uglavnom prati prirodnu cjelinu masiva Moslavačke gore.

Predmetno područje većim djelom prekriveno je šumom, uključujući i vršni dio s najvišim vrhom Humka (489 mnv). Šumoviti prostor s prevladavajućim sastojinama bukve i hrasta kitnjaka mozaično je prošaran poljoprivrednim površinamai ispresijecan slikovitim potočnim dolinama. Seoska naselja uvlače se u šumske predjele, a na nekim dijelovima ističu se obronci prošarani vinogradima.

Moslavačka gora odlikuje se velikom geološkom raznolikošću neobnovljive prirodne nežive prirode, i u sebi krije tajne svoje gotovo 500 milijuna godina stare prošlosti. Središnje dijelove Moslavačke gore izgrađuje dobro razvijen i s regionalno-geološkog stanovišta značajan kredni magmatski i metamorfni kompleks, koji u sebi uklapa starijepaleozojski metamorfni kompleks, dok su rubni dijelovi prekriveni raznovrsnim mlađim neogenskim i kvartarnim naslagama te sedimentnim stijenama taloženim u različitim kopnenim, jezerskim i morskim okolišima. Upravo navedene sedimentne stijene s oboda kristalinika Moslavačke gore čuvaju zapis o široj evoluciji Panonskog bazena i životu u nekadašnjem velikom jezeru koje je prekrivalo ovaj prostor. Nalazi makrofosila miocenskih sisavaca i peluda u glinama Gornje Jelenske govore nam o životu i klimatskim prilikama tog doba, a sama bentonitna glina o nekadašnjoj vulkanskoj aktivnosti i alteracijskim procesima vulkanskog pepela.

Moslavačka gora predstavlja izuzetno važno područje za proučavanje svih vrsta stijena i geoloških procesa, a poglavito vrlo rijetkih magmatskih i metamorfnih stijena (granit, granodiorit, pegmat, aplit, garbo, gnajs, anfibolit, mramor, škriljavci itd) koje izgrađuju samo 3-4 % teritorija Republike Hrvatske. Navedene vrste stijena otkrivene su u pokosima putova, usjecima i koritima potoka, napuštenim i/ili aktivnim kopovima mineralnih sirovina. Za ovako malo područje zabilježen je u znanstvenoj literaturi relativno velik broj minerala (andaluzit, turmalin, cirkon, silimanit, kordijerit itd), a njihova evidencija bila bi značajan doprinos mineralogiji.

Od brojne geološke baštine predmetnog područja ističe se jedinstvena i vizualno atraktivna pojava kuglastog lučenja migmatita (tri višemetarske kuglaste forme) skrivena u tamnim šumama Garjevice, prirodni izvori nafte u potoku Paklenica te fosilni ostaci velikih sisavaca, odnosno praslonova (Gomphotherium angustidens), dinoterija (Prodeinnotherium bavaricum) te nosoroga Brachypotherium brachypus) pronađeni u napuštenom glinokopu u Gornjoj Jelenskoj. Jednako tako, interesantna je i jedinstvena „petrografska zbirka Moslavačke gore“ koju čine odlomci različitih vrsta stijena (granit, gnajsevi, anfibolit, škriljavci i kontaktoliti) ugrađeni u srednjovjekovne gradove (zidine Garić grad i Jelengrada).

Geološka raznolikost značajan je prirodni čimbenik na kojem se temelji biološka, kulturna i krajobrazna raznolikost Moslavačke gore, te vizija budućeg regionalnog parka kao II. hrvatskog geoparka, stoga je treba odgovarajuće zaštititi i prezentirati te uzimati u obzir pri upravljanju predmetnim područjem . Georaznolikost je i značajni potencijal za razvoj znanstveno-edukativnog turizma (geoturizma) kao specifične turističke ponude regionalnog parka.

Uz geološku raznolikost, temeljna prirodna vrijednost ovog područja su i očuvani šumski ekosustavi, među kojima prevladavaju mezofilne i neutrofilne bukove šume, šuma bukve s lazarkinjom (Asperulo odoratae-Fagetum), šuma bukve s dlakavim šašem (Carici pilosae-Fagetum), šuma bukve s bjelkastom bekicom (Luzulo-Fagetum), zatim neutrofilne šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum betuli) te acidofilne kitnjakove šume sa pitomom kestenom (Querco-Castanetum sativae). Na padinama i grebenima Moslavačkoga gorja razvija se i šuma kitnjaka s vlasuljom (Festuco drymeiae-Quercetum petraeae) koja predstavlja graničnu zajednicu kiselih kitnjakovih šuma prema termofilnim šumama. Osim tipičnih vrsta europskih acidofilnih kitnjakovih i bukovih šuma, u ovoj zajednici vrlo su česte i vrste termofilnih šuma, među kojima se ističe Festuca drymeia.

Kroz projekt Kartiranje staništa Hrvatske (Oikon, 2004.) na predmetnom području kartirano je 13 stanišnih tipova, od kojih je četiri ugroženo na europskoj razini i zaštićeno Direktivom o staništima.

Florističkim istraživanjima Moslavačke gore utvrđene su 242 biljne vrste, od kojih su 55 zaštićene (5 strogo zaštićene i 2 ugrožene). Od strogo zaštićenih vrsta treba izdvojiti dvije vrste i to zvjezdasti šaš i mirisavi dvolist koje su prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) u kategoriji vrsta pred nestankom (EN ili VU).

Istraživanjem faune Moslavačke gore utvrđeno je 155 životinjskih vrsta (5 vrsta riba, 11 vrsta kopnenih puževa, 56 vrsta kukaca, 5 vrsta vodozemaca, 2 vrste gmazova, 64 vrste ptica i 12 vrsta sisavaca), od kojih su 84 zaštićene (71 strogo zaštićene i 27 ugroženo). Od novijih nalaza posebice treba istaknuti prisustvo vidre (Lutra lutra), a od ptica zanimljiv je nalaz patuljastog orla (Hieraaetus pennatus) koji je u Hrvatskoj izrazito rijetka vrsta.

Značajna vrijednost predmetnog područja je i bogata kulturno-povijesna i tradicijska baština. Tako na području Moslavačke gore i njezinom rubnom području nalazimo brojne ostatke srednjovjekovnih burgova i utvrde kao Garić grad, Jelen grad, Košut grad (Ruškovica), Tocilj grad, Vilenjak (Kutinjec grad), Kaštel Garignica, Deča, Bršljanovac, Stara Kutina (utvrda Aušova), Plovdin grad, Turski stol, Međurić, Moslavina (Stara Popovača), Čazma, te samostanske komplekse Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije pod Garićem (Bela crkva) i Franjevački samostan. Brojna su i mjesta pučkih legendi i narodne predaje poput Groba Kaluđera, Mustafine Klade, Puklog kamena, Ružice Garičke, Čaira (pašnjaka) i Šartovca (Čadorovca). Na ovom prostor brojna su i arheološka nalazišta (od 5600 - 2300 godine prije Krista), i to nalazišta neolitičke, korenovske, sopotske, lasinjske i vučedolske kulture (Iva Kaniška i Kapelica kod Garešnice, Voloderska brda, Srednje brdo u Šartovcu ), nalazišta iz brončanog doba (Gradina Marić u Mikleuški), te ona iz ilirskih i rimskih vremena (Kutinska Lipa, Ciglenica u Osekovu, Repušnica kod Kutine). Između ostalih znamenitosti treba istaknuti i brojne vinske ceste Volodera i Velike Ludine („Škrlet Ekspres“ za koje legenda kaže da je car Klaudije ovdje prvi zasadio vinovu lozu, a od kojega potječu latinsko ime Moslavina i Moslavačka gora-Mons Claudius), te mjesto Vezište u blizini, kao rodno mjesto Milke Trnine, najveće hrvatske operne dive.

Zbog slikovitog odnosa poljoprivredno-šumskih površina, velike georaznolikosti, raznolikosti šumskih vrsta, očuvanih potočnih dolina i travnjaka s brojnim i raznolikim biljnim i životinjskim vrstama te kulturno-povijesne i tradicijskom baštine Moslavačka gora predstavlja važno ekološko uporište i izletište u blizini naseljenog prostora pogodno za razvoj svih vidova rekreacije i turizma.